Tople noći februarske crne ko loše poređenje. Pregurane informacije, senke učenja. Obavezama osuđena na jedini topli deo stana. Na sudar dva zida i jastuk punjen duvanom. Zamućeni pogledi kroz prozore, zamućeni dani. Mačka koja ujeda. Sijalica od sto vati i Dragan.
Dragana čujem od kada se rodio.Tri godine. Tačno iznad moje leve slepočnice jednog dana on je video svoj usrani dom, prečiste tepihe svoje majke, veš koji vri na šporetu. Namučena žena. Zlostavljana. Zlo. Jeftine kreme i sapuni, uvek čista. Uvek čisto namučena. Zlo.
Prvi susret sa Draganom desio se kada je zaključao svoju majku na terasu. Posle nije mogao da otvori a ona je vrištala njegovo ime.
Pomislila sam gore je. Muž je. Ko to ima toliko malo godina a zove se Dragan.
On je sedeo i gledao crtaće. Ona se beskonačno dugo drala Dragane dođi da mi otvoriš. Šta radiš to. Nemoj da sjediš. Svog ću te išibati čuješ li. Vrati se Dragane šalila sam se.Dragane.
Dragan je sedeo i gledao crtaće. Đubre malo. Majka je kukala na terasi. Majka ionako stalno kuka. I kad pandur dođe opet će da kuka.
Sva sreća pa je došao i spasio je. Pandur. Muž. Otac, nikad tata. Sva sreća.
Dragan nije počeo da govori, Dragan je počeo da vrišti. Samo otac ćuti, samo se on ne čuje. Čuju se tupi odjeci njega. U mraku nesrazmerno velika buka. Snažni predmeti vode rat sa prolaznim mekim tkivima. Pobeđuju. Ona opet kuka, negde gde nema tepiha. Previše je dobro čujem. Tada se popnem na krevet i prislonim šaku na plafon. Tako stojim. Prelazim prstima preko kreča i mumlam nešto. Mrzim je ali stojim.
Meni je ionako samo Dragan bitan. To đubre razmaženo klano nasiljem i tovljeno urmašicama. Dragan nije progovorio Dragan je proskičao. Kada ga uhvatiš za nogu on urliče kao da ga kolješ. Human see, human do.
U poslednja dva dana intenzivno se razgovara sa rodbinom iz Sarajeva. Ona možda jedino sada iskreno pati. Oko ručka rekla je
Mila moja majko ja bih ti se i sad vratila
Da li je Dragan video Sarajevo zabeljeno u doba koje nije za magle? Hoće li mrzeti staru babu i odbijati da tamo ide jer ga samo još Beograd uzbuđuje. Seks. Utakmice. Studije istorije.
Bosansko proleće moje zgrade nikada ne prestaje. Očekuje se cvetanje i rasipanje. Dragan će tek početi da se dere. Glasovi mutiraju. Svi se mi oslanjamo na to.
On ovih dana ne može da gleda crtaće od vesti. Onda urliče i udara mi igračkama o krov.
U celom stanu samo dim i poneka očeva psovka.
Pali ruljo. Pali u rulji moj Dragane.
Odrasti brzo. Svašta propuštaš.
Još si jedino ti svedočanstvo. I predskazanje.
Нема коментара:
Постави коментар