март 09, 2014

Detinjstvo

Sve priče o detinjstvu su užasne. Videti neki prostor hiljadu puta, godinama. Jedne večeri primetiti ogradu na kojoj si poslednji put sedeo pre deset godina. Deceniju. Zgrčena vilica, pad imuniteta, sintetička sreća, miris nečeg neprirodnog i bliskog, jutro, železnička stanica, kliše, zgrčena vilica, sve priče o detinjstvu su užasne.

U krilo mi je sela Ana od 14. Dosta je ćutala, ja to ne mogu da razumem. Kao da se nekada trudila da bude lepa. Sada samo zgrčena vilica, pad imuniteta, kaže pije zdrave sokove da joj jutrima bude lakše. Nju niko ne razume, ona ima probleme zato što je pametna. Farba kosu hidrogenom od dvadeset posto da bi bila bela. Slabo je razumem, mumla o tome da bi volela da je seda. Teška je, majku joj jebem. Kaže mrzi domaću muziku, voli da gleda ratne filmove, loži se na Prevera i Jesenjina, ima opakog dečka, svuda je opak. Šamar. Majku ti jebem. Prosto ne bi mogla bez njega, ona je najmlađa na žurkama, ona je prva u školi kupila paklu cigara. Roditelji su joj đubrad od kojih ponekada uzme pare da bi bila srećna, ona je srećna. Sve priče o detinjstvu su užasne.

Kako se samo retko pojavljuješ i to u sasvim običnim noćima, kako sam mogla da te tako jako volim, ja to ne razumem.

Već satima pokušavam da se setim jedne stvari koje bi te učinile sretnom ili tužnom. Mučim se. Sa onom od pre dve decenije uvek znam šta da radim,volela je sladoled na točenje i odlaske u robnu kuću iz hobija.

A šta si ti volela majku ti jebem?
I šta posle svega imaš da mi daš sem znojenja po ulicama, neprimerneog besa i sećanja na dva,tri mrtva kućna ljubimca.

Noćas spavam sa onom koja je volela sladoled na točenje i crtane filmove sa dve kasete. Ona ima najmekšu kosu na svetu i jednom je drugarici zalepila žvaku u rep. Posle je plakala danima. Jednom je slučajno posekla koleno. Uvek je isto disala. Kao jež.

Sve  priče o detinjstvu su divne.

Нема коментара:

Постави коментар